Broj 9-10

tema broja: RATOVI U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI: SOCIOLOGIJA ORUŽANOG SUKOBA NA PRIJELAZU TISUĆLJEĆA
datum izdavanja: lipanj 2002

Sadržaj i sažeci

The Etiology of Interstate War: A Natural History

J. David Singer

Sažetak

IZLAGANJE SA SKUPA

Argument, Persuasion, and Anecdote, The Usefulness of History to Understanding Conflict

James J. Sadkovich

Sažetak

---

The Future of War?

Peter H. Liotta

Sažetak

---

Tipologija oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije devedesetih godina 20. stoljeća

Matjaž Klemenčič

Sažetak

Jugoslavija je državom-nacijom postala 1919. godine i kao takva prestala postojati 1991./1992. godine. Za društvene znanstvenike i povjesničare oduvijek je predstavljalo poteskoću objasniti govornicima engleskog jezika da su u Jugoslaviji postojale mnoge "nacije". Osamdesetih godina 20. stoljeća čak je bilo pitanje ponosa i hrabrosti pred međunarodnim auditorijem kazati da dolazimo iz Slovenije ili Hrvatske koje se nalaze u Jugoslaviji. Pobuna u Čečeniji počela je kao nacionalni ustanak, postala rat za nezavisnost, a danas je mnogi smatraju terorizmom. Jugoslavija je 1991. godine bila nacija pa je za strane promatrače u Jugoslaviji počeo građanski rat u času kad su Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost. No za vrijeme desetodnevnog rata u Sloveniji moglo se čuti strane novinare kako na televiziji govore da je JNA napala miroljubivu zemlju. Oružani sukobi na teritoriju bivše Jugoslavije mogu biti smatrani pobunom, ali i građanskim ratom. Primjerice, sukob u Hrvatskoj Hrvati smatraju srpskom pobunom, a Srbi građanskim ratom. U ovom radu raspravit ću dileme oko definiranja tih sukoba. U uvodu dana je tipologija ratova i nasilja na teritoriju bide Jugoslavije u 19. stoljeću i 20. stoljeću. Sporna pitanja sukoba iz vremena Drugoga svjetskog rata razmatrana su ukratko, a potom se pozornost obraća na tipologiju sukoba na teritoriju bivše Jugoslavije devedesetih godina 20. stoljeća. Prvih godina novog tisućljeća sukobi su se nastavili u Makedoniji a pojavio se i sukob oko Piranskog zaljeva za koji će vjerujem biti nađeno mirno rješenje.

Pod svetom lipom: nametanje neurotskih i psihotičkih sindroma kao srpska ratna strategija; 1986. - 1995.

Sabrina P. Ramet

Sažetak

Ovaj se članak usredotočuje na neke od ponavljajućih tema srpske propagande u razdoblju od 1986. do 1995. godine. Promatrajući njihovo djelovanje u procesu nametanja kolektivnih neurotičnih i psihotičnih sindroma, zapaža se važnost ovih sindroma u ratu protiv Hrvatske i Bosne, 1991-95. godine. Rad razmatra šest k1jučnih tema srpske propagande: 1. Viktimizacija, kojom su Srbi konstruirani kao kolektivna žrtva najprije NDH, zatim Titove Jugoslavije, a posebno kao žrtva Hrvata, Albanaca, Bošnjaka i ostalih ne-Srba. 2. Dehumanizacija označenih 'drugih', kojom su Hrvati opisani kao "genocidni" i "ustaše", Bošnjaci kao "fanatični fundamentalisti", a Albanci kao niža vrsta ljudi. Ovi procesi dehumanizacije učinkovito su uklonili označene "druge" iz područja morala, sankcionirajući na taj način njihovo ubijanje i protjerivanje. 3. Omalovažavanje, kojim su neprijatelji Srbije prikazani kao dostojni prezira. 4. Urota, u kojoj se Hrvati Slovenci, Albanci, Vatikan, Njemačka, Austrija, a ponekad također i Bošnjaci te neke druge strane države poput SAD vide kao ujedinjene u namjeri da sruše Jugoslaviju i unište Srbiju. Na ovaj je način beogradski režim svoje posvemašnje ignoriranje temeljnih standarda međunarodnog prava prikazao kao herojski otpor anti-srpskoj zavjeri. 5. Polaganje prava, kojim su Srbi konstruirani kao oni kojima je "dano pravo" stvaranja Velike Srbije kao države koja bi pripojila dijelove Hrvatske i Bosne, pod motom "Svi Srbi u jednoj državi". 6. Nadljudske moći i božanski blagoslov. Srbima je rečeno da, su na neki način superiorni - najbolji su borci na planetu, mogu se suprostaviti čitavom svijetu, blagoslovljeni su od samoga Boga, zbog činjenice da je Car Lazar odabrao kraljevstvo Božje. Štoviše: upravo stoga što je Car Lazar odabrao kraljevstvo Božje, a odbacio ono zemaljsko, Srbi, poticani da se vide kao Lazarevi nasljednici, baštine pravo na ostvarenje ovoga posljednjega.

Od politike razlika do politike prostora, posljedice rata na društveni život u Vukovaru

Kruno Kardov

Sažetak

Rad se temelji na etnografskom istraživanju provedenom 2001. i 2002. godine u Vukovaru, gradu s najvećim materijalnim i ljudskim stradanjem u ratu 1991. u Hrvatskoj. Autor obrađuje specifičan fenomen socijalne polarizacije u prostorno etnički mješovitim susjedstvima, te posljedice koje takva situacija ima na shvaćanje i upotrebu prostora. Kao rezultat nacionalnog poretka stvari, dominantnog epistemološkog polja kroz čije kategorije se percipira stvarnost, produciraju se etničke granice i naglašavaju razlike koje u stresnoj prostorno mješovitoj postkonfliktnoj okolini traže potvrdu u prostoru-teritoriju. Markiranje i kolonizacija teritorija od određene etničke grupe u ovakvim situacijama ima funkciju zaštite osobne sigurnosti i stabilizirajući identitarni mehanizam. Autor zaključuje da translacija socijalne na prostornu polarizaciju u uvjetima etničke heterogenosti ima za posljedicu društveni život grada s punktualnim značajkama, otoke socijalnog života između kojih se nalaze nedefinirani i nesigurni prostori.

Minska situacija u Bivšoj jugoslavenskoj Republici Makedoniji

Nina Glavina

Sažetak

Konvencija o zabrani mina (Mine Ban Treaty, MBT) iz 1997. godine, uključuje zabranu proizvodnje, skladištenja, izvoza/uvoza, trgovine i transporta mina za države potpisnice. Iznimnu ulogu u procesu donošenja Konvencije imala je Međunarodna kampanja za zabranu mina (International Campaign to Ban Landmines, ICBL), asocijacija više stotina nevladinih udruga s gospođom Jody Williams na čelu (Nobelova nagrada za mir 1997. godine). Konvenciju je do danas potpisalo više od 140 država, a 126 je i ratificiralo. Bivša jugoslavenska Republika Makedonija (BJRM) pristupila je Konvenciji o zabrani mina 9. rujna 1998. godine. Situacija u Makedoniji i odnos vlasti prema MBT-u nikako se ne mogu ocijeniti kao zadovoljavajući. Diskontinuitet, dezorijentiranost, neorganiziranost te manjak programa i planova glavna su obilježja makedonske politike prema većini problema. Ne postoji politika zabrane mina jer za to ne postoje programi. Makedonija u potpunosti podržava Konvenciju, no istovremeno ne poduzima ništa u tom smislu. Otkako se albanska manjina pobunila protiv makedonske vlade u ožujku 2001. godine, postoje izvještaji o korištenju mina, pogotovo onih protutenkovskih. Zabilježen je porast minskih incidenata. Svi incidenti nastali su aktivacijom protutenkovskih mina. Nema saznanja za bilo kakvu izjavu od strane makedonske vlade koja bi potvrdila ili opovrgnula mogućnost da se makedonska vojska koristila minama u sukobu s albanskom manjinom.

Koprcanje u vodi: žene, feminizam i oružane snage

Martin van Creveld

Sažetak

Rad se sastoji iz pet dijelova. U prvom se dijelu dokazuje da, suprotno ustaljenim predodžbama, pokušaj modernog feminizma da odnose između muškaraca i žena postavu na nove temelje jednakosti ne vodi nikamo. Drugi dio ovaj argument proširuje na oružane snage i rat, pokazujući da su žene ostvarile samo ograničeni ulazak u “posljednji bastion” muške nadmoćnosti te da je taj ulazak u više slučaja iluzoran nego stvaran. U trećem se dijelu tvrdi da je proces - usprkos vrlo ograničenim razmjerima ženske penetracije u oružane snage - dosegao vrhunac i da bi sada mogao početi ići u obratnom smjeru. Četvrti dio zagovara tezu da je za sva postignuća feminizma plaćena tako visoka cijena da je cijela stvar kontraporoduktivna. Konačni, peti dio zaključuje raspravu tvrdnjom da je feministička borba za oslobođenje, kako u civilnom tako i u vojnom životu, bila i mit i slijepa ulica. Što to žene brže shvate, to će biti bolje i za njih i za muškarce.

Mišljenje hrvatskih časnika o ulasku Hrvatske u ploitičko-vojne integracije

Tomislav Smerić, Ozren Žunec

Sažetak

Oružane snage Republike Hrvatske (OSRH), stvorene tek pred nešto više od jednog desetljeća u nepovoljnim uvjetima oružanog sukoba, nalaze se pred izazovom uključivanja u europske i euroatlantske političko-vojne saveze. Kako pripreme za ulazak i članstvo u tim organizacijama, osobito kad je riječ o NATO-u, iziskuju niz značajnih promjena (od promjena u koncepcijama i strategijama nacionalne sigurnosti i obrane do promjena u društvenom položaju profesionalnog vojnika) spremnost časničkog zbora na njihovo prihvaćanje jest važan čimbenik uspješnosti provedbe spomenutih integracijskih procesa. Istraživanje provedeno tijekom 2001. godine na prigodnom uzorku od 268 viših i nižih časnika OSRH predstavljalo je pokušaj stjecanja uvida u njihova mišljenja o različitim aspektima ulaska Hrvatske u političko-vojne integracije (od članstva u NATO-u do bilateralne vojne suradnje sa zemljama nastalim na prostoru bivše SFRJ). Dobiveni su rezultati pokazali da većina ispitanika prihvaća ulazak u političko-vojne saveze (u NATO i u vojne eurointegracije) kao jamstvo vanjske/vojne sigurnosti zemlje te kao pretpostavku tehnološke modernizacije oružanih snaga. Istodobno, hrvatski časnici gotovo bez izuzetka smatraju da i po pristupanju NATO-u OSRH moraju očuvati sposobnost samostalnog djelovanja sukladno nacionalnim interesima. Mjera skepticizma zastupljena u mišljenjima časnika u odnosu na članstvo u NATO-u vezana je uz procjenu mogućnosti znatnog gubitka suvereniteta zemlje, kao i uz razmjerno nepovoljnu ocjenu stvarnog doprinosa članstva Hrvatske u “Partnerstvu za mir” vojnoj sigurnosti zemlje.

Položaj Srba u domobranstvu Nezavisne države Hrvatske, 1941. - 1945.

Nikica Barić

Sažetak

U radu je prikazan položaj vojnih obveznika srpske nacionalnosti u domobranstvu NDH. Odmah nakon uspostave NDH, u travnju 1941., Srbi su bili sasvim isključeni iz domobranstva. U njemu nisu mogli služiti kao profesionalni časnici ili dočasnici, a vojni obveznici srpske nacionalnosti nisu pozivani u pričuvu, niti kao novaci na odsluženje dvogodišnjeg vojnog roka. U prvim mjesecima postojanja NDH srpsko stanovništvo bilo je izloženo zločinima i drugim nasilnim postupcima ustaša, što ga je potaknulo na ustanak protiv NDH. Početkom 1942. vlasti NDH pokušavaju izmijeniti svoju politiku prema Srbima, kako bi ih odvratili od prilaženja ustanicima. Zato, ali i iz pragmatičnih razloga korištenja raspoložive radne snage, vojne obveznike srpske nacionalnosti počinju pozivati na službu u domobranstvo, ili ih se šalje na rad u Treći Reich. Krajem rata, Srbima je omogućeno služenje u borbenim postrojbama oružanih snaga NDH.

Operacija Allied Force i ograničenja zračne moći

Robert Barić

Sažetak

Operacija Allied Force ne predstavlja dokaz ostvarenja teorija klasičnih zagovornika zračne moći (Dhouet, Trenchard, Mitchell) o mogućnosti pobjede u sukobu isključivom primjenom zračne moći. Ova operacija mora se sagledati u okviru koncepta upotrebe zračne moći kao sredstva prisile, a ne u okviru klasičnih teorija zračne moći čija je vrijednost danas primarno historijska. Operacija Allied Force, zajedno s prethodnim uspješnim primjerima upotrebe zračne moći kao sredstva prisile, pokazuje da i u ovim slučajevima zračna moć postiže uspjeh samo ako se kombinira s paralelnim provođenjem različitih političkih, ekonomskih i vojnih mjera.

PRIKAZI I RECENZIJE

Sažetak

Marijan, Davor: Smrt oklopne brigade: Prilozi za istraživanje rata za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu 1990.-1992. Zagreb - Sarajevo: Zoro. 2002. (Ozren Žunec)

Moskos, Charles C., Williams, John A. i David R. Segal /ur./ (2000.): The Postmodern Military - Armed Forces after the Cold War. New York - Oxford: Oxford University Press. (Tarik Kulenović)

Galović, Milan (2001.) Rat u transformaciji. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. (Simona Kuti)

OBAVIJESTI

Sažetak

Priopćenje o konferenciji "Proširenje NATO-a i EU te implikacije na jugoistok Europe" (NATO and EU Enlargement and the Consequences for SE Europe) održanoj u Genevi, 29.8.-1.9.2002., u organizaciji DCAF-a. (Marko Trnski)

Priopćenje o konferenciji "Ratovi u bivšoj Jugoslaviji: Sociologija oružanog sukoba na prijelazu milenija" održanoj u Zagrebu od 6. do 8. prosinca 2002. godine, u organizaciji Hrvatskog sociološkog društva. (R. I.)

impressum

Glavni i odgovorni urednik – Editor-in-Chief

Ozren Žunec

Izvršna urednica – Executive Editor

Tarik Kulenović

Organizacijski urednik – Organization Editor

Velimir Milaković

Članovi uredništva – Associate Editors

Nenad Fanuko, Davor Marijan, Siniša Tatalović, Ivo Žanić

Međunarodni urednici – International Editors

Norman Cigar (Vienna, Virginia, USA), Igor Primorac (Jerusalem, Israel)

Tajništvo – Secretariat

Nada Begić, Tajana Leskovar

Izdavački savjet – Advisory Board

Vjekoslav Afrić, Damir Barbarić, Tomislav Bunjevac, Ivan Cifrić, + Zvonimir Červenko, Ognjen Čaldarović, Benjamin Čulig, Rade Kalanj, Vjeran Katunarić, Vladimir Kolesarić, Mirjana Krizmanić, Krešimir Kufrin, + Muradif Kulenović, Zvonimir Lerotić, Davorka Matić, Milan Mesić, Tomislav Murati, Darko Polšek, Ivo Prodan, Vesna Pusić, Ivan Rogić, Aleksandar Štulhofer, Anton Tus, Radovan Vukadinović, Herman Vukušić, Josip Županov

Međunarodni izdavački savjet – International Advisory Board

Anton Bebler (Ljubljana, Slovenia), Janusz Bugajski (Washington DC, USA), Christina Doctare (Stockholm, Sweden), Bjorn Egge (Oslo, Norway), Matthew Friedman (White River Junction, Vermont, USA), Marjan Malešič (Ljubljana, Slovenia), Anton Žabkar (Ljubljana, Slovenia)

UDK – UDS Classification

Josip Prgomet

Lektura i korektura – Editing and proofreading

Ljiljana Cikota

Grafičko oblikovanje – Art Director

Darko Bednjanec

Web stranice – Webmaster

Ivica Petrinić

Priprema za tisak – Desk Top Publishing

Naklada Jesenski i Turk

Tisak – Printed by

NTT graf, Zagreb

© POLEMOS™ 2009. - Izrada: Biobit d.o.o. - Dizajn: ZhZ design